Zašto su djeca progonjena
Mnoga kršćanska djeca suočavaju se s progonom, diskriminacijom, a ponekad i nasiljem jer zajedno sa svojim obiteljima slijede Isusa.
Mnoga kršćanska djeca suočavaju se s progonom, diskriminacijom, a ponekad i nasiljem jer zajedno sa svojim obiteljima slijede Isusa.
Mnogi mladi i djeca diljem svijeta na meti su zbog svoje vjere – ali zašto su upravo djeca toliko ugrožena?
„Odluka da imate dijete golema je stvar. To znači odlučiti da će vam srce zauvijek hodati okolo izvan vašeg tijela.”
Elizabeth Stone
Na prvi pogled ništa ne otkriva traumu koju Elie nosi u sebi. Devetogodišnjak izgleda kao i svaki drugi dječak. Na nogometnom igralištu juri za loptom, pokušava izvoditi trikove i slavi svaki gol kao da je osvojio Svjetsko prvenstvo. Kao i mnogi dječaci njegove dobi, sanja da će jednog dana postati profesionalni nogometaš.
No ispod površine krije se duboka bol.
Naime, 22. lipnja 2025. Elie je bio na bogoslužju u crkvi svetog Ilije u Damasku. Usred bogoslužja napadač je upao u crkveno dvorište i otvorio vatru, a zatim ušao u crkvu i aktivirao bombu, ubivši sebe i druge. Kad su zvukovi nasilja utihnuli, 22 kršćanina bila su mrtva, a 150 ih je ranjeno u bombaškom napadu.
Elie se sjeća kako se njegova majka Sally istog trena bacila na njega i oboje ih oborila na pod, tražeći zaklon među klupama.
„Mama mi je rekla da su to samo zvukovi aviona, ali nisu bili”, kaže Elie i podiže pogled tamnosmeđih očiju dok se prisjeća njezinih riječi. „Čuo sam prvi, drugi, pa treći. Treći je bio jako snažan.”
Sally dodaje: „Pokušala sam zaštititi Elieja koliko sam mogla. Kao majka htjela sam umiriti sina. Rekla sam mu: ‚Ne boj se, sve je u redu. Gospodin će nas izbaviti.’”
Elie dijeli sudbinu previše najmlađih članova Božjeg kraljevstva. Oni se suočavaju s progonom, diskriminacijom, a ponekad i nasiljem jer zajedno sa svojim obiteljima slijede Isusa. Izvješće Open Doorsa iz 2024. pod naslovom „Excluded” („Isključeni”) bavi se time kako su djeca i mladi na poseban način na meti – izvješće je pokazalo da su djeca u 72 % zemalja na ljestvici World Watch List 2025. društveno isključena. Prema izvješću, mnogi mladi kršćani koji žive na mjestima gdje mogu biti progonjeni zbog vjere kažu da su doživjeli diskriminaciju ili uznemiravanje u školi, da su trpjeli nasilje ili prijetnje ili da im je bilo uskraćeno viđanje s roditeljem kršćaninom.
Djeca su među najranjivijim vjernicima na svijetu
To potvrđuju brojne priče djece iz cijelog svijeta:
„Jednog sam se dana dotjerala za crkvu, a putem sam srela strica. Istukao me i natjerao da se vratim kući”, kaže dvanaestogodišnja Aiša* iz Burkine Faso.
„Zašto ne smijemo reći ljudima da smo kršćani?” pita osmogodišnji Rajan* svoju majku u Iranu.
A Samay*, stariji dječak iz Bangladeša, nakon patnji u kraju s hinduističkom većinom traži odgovore od roditelja: „Zašto ste postali kršćani ako to znači da moramo ovako patiti? Koji je naš zločin? Što smo skrivili da se ljudi prema nama ovako ponašaju?”
Kršćanska djeca diljem svijeta trpe pritisak i protivljenje zbog vlastite odluke i/ili odluke svojih roditelja da slijede Isusa.
No zašto su ti mladi članovi Božjeg kraljevstva na meti?
Odgovori su jednostavni – i razorni.
„Kad pati vaše dijete, patite i vi”
Postoje razne popularne izreke i citati o roditeljskoj ljubavi prema djetetu – bolest, smrt ili ugroženost djeteta znaju nazvati „najgorom noćnom morom svakog roditelja”. Česta izreka o roditeljstvu u nekim zemljama kaže roditeljima: „Sretni ste onoliko koliko je sretno vaše najnesretnije dijete.” A možda ste čuli i rečenicu: „Kad pati vaše dijete, patite i vi.”
Svaka od njih nagovješćuje duboku istinu ljudskog iskustva. Roditelji nose teška bremena za svoju djecu jer su djeca jedan od najvažnijih darova koje roditelj može primiti. U prekrasnoj hvalospjevnoj pjesmi psalmist piše da su djeca „baština od Gospodina” i „nagrada od Njega” (Ps 127,3). Zato su djeca, kako kaže Elizabeth Stone u svom citatu, oživjela roditeljska srca koja „hodaju izvan [tijela roditelja]”.
Ta je ljubav snažna. No to znači i da je snažna bol kad djeca pate – možda ćete više patiti kad pati vaše dijete nego kad se sami nađete u istoj situaciji.
To je jedan od razloga zašto Neprijatelj napada djecu. Postoji li brži način da se oslabi kršćanka nego da se ugroze njezina djeca? Postoji li kraći put do toga da vjera nekog muškarca uvene nego da se napadnu njegova djeca?
Bol roditelja koji gledaju što njihova djeca trpe zbog vjere nezamisliva je. A ponekad djeca trpe progon zbog odluke svojih roditelja – progonjeni su možda roditelji, ali djeca se nađu između dviju vatri. Iako se roditelj raduje što s djetetom može podijeliti Isusovu ljubav i nadu, na nekim mjestima to znači i da zna kako na mlada leđa stavlja težak teret.
Zato ne čudi što su djeca progonjena. To je često najbrži način da se roditelj duboko u sebi zapita: „Je li ovo doista vrijedno toga?”
Sasjeći budućnost Crkve
No postoji i drugi razlog zašto su djeca na meti. U mnogim slučajevima upravo će kršćanska djeca biti budućnost Crkve. Naravno, Bog neprestano dovodi ljude u Svoje kraljevstvo, i kad na svijetu ne bi bilo nijednog kršćanskog djeteta, Njegova bi Crkva i dalje stajala. No Biblija zapovijeda roditeljima da svojoj djeci naviještaju evanđelje i to prikazuje kao način na koji Božje kraljevstvo neprestano raste. Jl 1,3 kaže: „Pripovijedajte o tome sinovima svojim, a sinovi vaši neka pripovijedaju sinovima svojim, a sinovi njihovi budućem naraštaju.” Možda najpoznatija biblijska izreka jednostavno kaže: „Odgajaj dijete prema putu kojim treba ići, pa ni kad ostari, neće s njega skrenuti” (Izr 22,6).
Kad su djeca progonjena, cilj je i uništiti taj naraštaj Kristovih sljedbenika. Neprijatelj zna da se kršćanska djeca odgajaju da slave Boga – i očajnički to želi zaustaviti. Napadanje djece znači da i djeca i njihovi roditelji duboko pate zbog vjere u Krista, a cilj je jednim naletom ugnjetavanja uništiti više naraštaja Crkve.
No to nije cijela priča. Jer i roditelji i djeca i dalje biraju Isusa, unatoč cijeni… Zašto?
Narod koji ustraje
Džamil* je osmogodišnji dječak iz sjeverne Afrike. Kad je njegova majka Ešrak* postala kršćanka, rekli su joj da je „osramotila obitelj”. Odlučila je vjeru živjeti u tajnosti i voditi dvostruki život. Pritisak koji je njezina odluka navalila na sina slomio joj je srce. „Nisam mogla podnijeti pritisak kojem su izložili mene i mog sina”, kaže napetim glasom. „Kao majka moram zaštititi sina; Bog poznaje moje srce i to je ono što je važno.”
To bi mogla biti cijela priča: majka i sin, natjerani u sjenu, vjera koja slabi i dva naraštaja kršćana koja s vremenom nestaju.
No nije se tako dogodilo.
Ešrak želi samo jedno: da Džamil raste kao vjernik i da može svjedočiti o svojoj vjeri u zajednici u kojoj će učiti o kršćanstvu i naglas čitati Bibliju. Obitelj moli za svijet da vjernici diljem svijeta budu usidreni u Isusovoj ljubavi, kako bi Njegovo svjetlo prožimalo njihov um, osjećaje i duh.
„Molim da postanem vjerna službenica Gospodnja i da dobijem posebno poslanje u službi Njegova kraljevstva”, kaže Ešrak.
A Džamil ima jednostavnu poruku svijetu: „Ne bojte se. Isus je uvijek s vama. Ne prestajte moliti.”
Isus je rekao da kraljevstvo nebesko pripada djeci i onima koji su poput njih (Mt 19,14). Djeca poput Džamila, Aiše, Elieja, Rajana i Samaya pokazuju da je to istina. Svi su upoznali patnju radi Krista – ali i dalje hrabro žive za Njega, svjesni cijene koju plaćaju. Roditelje je ranila bol njihove djece – ali pouzdaju se da Bog njihovu djecu voli još više nego oni.
Ovo je priča o Crkvi koja ustraje i dok je napadnuta. Vjera nije laka, ali Bog je krijepio Svoj narod, koji i dalje pokazuje da je On toga vrijedan. A njihova svjedočanstva mogu i nas nadahnuti da činimo isto.
*Imena su promijenjena iz sigurnosnih razloga.