Dalerova priča o strahu, opasnosti i Božjoj sili u Afganistanu

Daler radi s afganistanskim izbjeglicama u središnjoj Aziji. Prisjeća se svojega puta vjere i onoga čemu ga je Bog naučio u najtežim mogućim okolnostima. Pouzdanje u Božju silu daje mu hrabrosti da druge poučava o snazi koju imamo u Isusovu imenu.

Kad je Daler prvi put došao u Afganistan, sa sobom je donio i strah.

Javio se kao dragovoljni prevoditelj za tim liječnika koji su putovali u zabačeno područje kako bi pomogli ljudima koji gotovo nisu imali pristup zdravstvenoj skrbi. Tim je stigao helikopterom. Oko njih su se okupili tinejdžeri s automatskim puškama. Područje je bilo pod vlašću zapovjednika čiji su ljudi bili zaduženi za sigurnost.

Daler je bio svjestan opasnosti. Bio je iz središnje Azije, muslimanskog podrijetla, i postao je Isusov sljedbenik. U takvom okruženju, rekao je, takvo priznanje moglo je čovjeka stajati svega.

Zato je donio odluku: šutjeti, ne isticati se i preživjeti.

„Za mene je to bila vrlo, vrlo zastrašujuća situacija”, prisjetio se. „Ja sam kršćanin, a obično kad otkriju da je netko tko je bio musliman postao kršćanin, za njih je čast ubiti takvu osobu.”

Zato je donio odluku: šutjeti, ne isticati se i preživjeti.

„Odlučio sam se držati po strani”, rekao je, „i ne privlačiti nikakvu pozornost.”

Opasna misija u Afganistanu

No liječnici nisu liječili samo tijelo. Kad su dolazili pacijenti s teškim bolestima, molili su. Polagali su ruke na bolesne i molili Boga da im pomogne. Daler je prevodio. Molio je s njima.

Stražari su to primijetili.

„Ovaj bi trebao biti musliman”, govorili su, „a moli s njima. Nešto tu ne štima.”

Onda je stigao poziv. Zapovjednik i njegovi ljudi htjeli su razgovarati s njim.

Daler je shvaćao što bi to moglo značiti. Strah se vratio svom silinom. No dok je molio, osjetio je da mu Bog jasno govori: uzmi svoju Bibliju, idi k njima i pouzdaj se u Njega.

„Srce mi je bilo puno straha”, rekao je, „ali nakon molitve strah me napustio. Tako sam postao hrabriji.”

Te je večeri ušao u kuću u kojoj su ti ljudi boravili. Četvorica su sjedila oko uljanice. Daler je sjeo s Biblijom u ruci.

„Srce mi je bilo puno straha.”

Daler

„Slušam vas”, rekao im je.

Pitanje je bilo izravno: „Jesi li musliman ili kršćanin? Što si ti? Jer trebao bi biti musliman.”

Daler je odgovorio otvoreno.

„Kršćanin sam od svoje 18. godine.”

Zapovjednik se iznenadio. „Kako si postao kršćanin?” upitao je.

Pitanje koje ga je moglo stajati života

I Daler je počeo pričati svoju priču.

Ispričao im je kako je kao mladić u središnjoj Aziji tražio Boga. Noću je molio sam, obraćajući se Bogu za kojega je vjerovao da je „negdje tamo”. Ispričao im je kako je kao student na razmjeni otišao u Ameriku i živio kod kršćanske obitelji domaćina koja je za njega molila šest mjeseci prije nego što je stigao. Pričao im je kako je vidio njihovu ljubav, nevoljko odlazio u crkvu, slušao, postavljao pitanja i polako shvatio da je Isus Krist „pravi Bog kojem sam se molio”.

Pričao im je o strahu koji ga je obuzeo kad je znao da se mora vratiti kući i reći to obitelji. Tri noći zaredom, rekao je, čuo je muški glas koji je izgovarao samo dvije riječi: „Ne brini.”

Ispričao im je kako je naposljetku rekao svojem domaćinu, pastoru mladih, da je odlučio predati život Isusu Kristu. Pastor ga je upozorio: „Jesi li siguran? Jer to će imati posljedice.”

Daler je bio siguran.

„Vjerujem da mi je Bog rekao da se ne brinem”, rekao je.

Ispričao je tim ljudima kako se vratio u središnju Aziju u vrijeme građanskog rata, kad su ulicama hodali naoružani ljudi, a radikalne skupine imale utjecaj. Ispričao im je kako su se rođaci okupili na proslavi njegova povratka, a on im je objavio: „Postao sam kršćanin.” Bili su šokirani. Neki su govorili da su mu u Americi isprali mozak. Otac ga je upozorio da ne izgovara Isusovo ime. Prijatelji su govorili da je lud.

„Moji preci štovali su Isusa.”

Zapovjednik

Zatim je Daler afganistanskim stražarima ispričao ono što mu je najvažnije: o Isusovoj smrti i uskrsnuću, o oproštenju, spasenju i Božjem životu koji ulazi u ljudsko srce.

Zapovjednik je slušao. Onda je rekao nešto što Daler nije očekivao.

„Moji preci, možda prije pet naraštaja, štovali su Isusa.”

Daler se najprije zapitao nije li to provjera. No čovjek je nastavio. Rekao je da njegova obitelj još uvijek na zidu drži žičana glazbala koja se prenose s naraštaja na naraštaj.

„Tim su glazbalima štovali Isusa”, rekao mu je zapovjednik. „Pjevali su Isusu kao Bogu.”

Kad se ozračje u prostoriji promijenilo

Dok je čovjek govorio, nešto se u prostoriji promijenilo.

„Duh Sveti, jednostavno Božja prisutnost, došla je na vrlo snažan način”, rekao je Daler. „Cijelo se ozračje potpuno promijenilo.”

Ljudi koji su bili sumnjičavi postali su pozorni. Promijenilo im se držanje. Oči su im se raširile. Daler nije točno znao što su vidjeli ili osjetili, ali znao je da ta prostorija više nije ista.

„Prisutnost je bila tako snažna”, rekao je, „kao da se stvarnost u toj prostoriji promijenila.”

Vraćao se tri noći zaredom. Ljudi su postavljali pitanja. Daler je otvarao Bibliju i čitao. Zamolio je tim za Nove zavjete na njihovu jeziku i dao im deset primjeraka jer je zapovjednik htio tu poruku prenijeti svojoj obitelji.

Druge večeri Daler ih je pozvao na odluku. Ako samo budu slušali, rekao je, to će ostati „lijepa priča” i ništa više. No ako iskreno prihvate Isusa Krista, „On će doći u vaše srce i promijenit će vam život”.

Ljudi su oklijevali. Gledali su jedan drugoga – bilo ih je sram moliti jedan pred drugim. Zamolili su ga da se vrati sljedeće večeri.

Neočekivani odgovor na evanđelje

Kad se vratio, ponovno ih je upitao.

„Želite li prihvatiti Krista?”

Njihov ga je odgovor zapanjio.

„One noći kad si otišao”, rekli su mu, „svi smo kleknuli i prihvatili Krista.”

Sljedećeg jutra, dok se tim pripremao za odlazak, Daler je ponovno vidio zapovjednika. Izgledao je drukčije.

„Lice mu je bilo potpuno promijenjeno”, rekao je Daler. „Bio je drugi čovjek.”

Zapovjednik i njegovi ljudi donijeli su darove: narukvice lokalne izrade za Dalerovu majku i sestru. „Tako smo sretni”, rekli su mu. „Silno smo blagoslovljeni što smo te upoznali, što smo te pozvali da dođeš.”

Tek je tada Daler saznao da su slušali i drugi. Iza zavjese u susjednoj prostoriji prevoditeljice su čule sve što je govorio. Nije znao jesu li molile, ali nadao se da su čule dovoljno da upoznaju istoga Boga koji je ispunio tu prostoriju.

„Zaboravio si s kim si došao”

Kad se Daler ponovno ukrcao u helikopter da napusti Afganistan, osjetio je olakšanje. Pritisak je bio neprestan. Bio je kršćanin okružen naoružanim ljudima i otvoreno je molio ondje gdje je razotkrivanje moglo značiti smrt.

Dok se helikopter dizao, molio je: „Bože, doveo si me na tako opasno mjesto i učinio si to po meni. A ja sam se najviše bojao od svih.”

Tada je čuo rečenicu koja ga je zauvijek obilježila.

„Zaboravio si s kim si došao.”

Daler je to čuo u svojem duhu. Bog mu je pokazivao nešto dublje od hrabrosti. Strah je u njegovoj mašti umanjio Boga. Puške, opasnost, naoružani tinejdžeri, mogućnost da bude ubijen – sve mu je to toliko ispunilo vidokrug da mu se Bog u usporedbi s tim činio malen.

No Bog nije bio malen.

„Vidio si te puške, te ljude”, rekao je Daler poslije, opisujući kako je razumio Božje riječi. „Toliko si se uplašio da sam Ja postao malen u tvojem životu. Ali kad sam se poslužio tobom, pokazao sam ti Svoju silu, koliko toga mogu učiniti.”

To je bila pouka.

Daler je u Afganistan otišao misleći ponajprije na opasnost. Otišao je odande shvativši da nikada nije bio sam.

„Zaboravio si s kim si došao”, rekao mu je Bog.

Upravo ondje gdje je strah bio najjači, Njegova je sila bila veća od svake prijetnje.

Strah je bio stvaran. Opasnost je bila stvarna. No stvarna je bila i Božja prisutnost oko uljanice u prostoriji punoj naoružanih ljudi. Stvarna je bila i glad za Bogom koja je zamijenila sumnjičavost. Stvarna je bila i promjena na zapovjednikovu licu. Stvarno je bilo i tiho Božje djelovanje iza zavjese, gdje su skrivene slušateljice mogle čuti evanđelje.

Za Dalera ova priča nije o njegovoj hrabrosti. On uporno tvrdi da je ondje bio „najprestrašenija osoba”. Priča je o tome da se Bog ipak odlučio poslužiti njime – i da je upravo ondje gdje je strah bio najjači pokazao da je Njegova sila veća od svake prijetnje.

„Bog je tako kreativan”, rekao je Daler. „Ima toliko načina da te iznenadi.”

Priprema afganistanskih kršćana za neizvjesnu budućnost

Daler radi s afganistanskim kršćanima – moli s njima i poučava ih. Vodi i seminare za muškarce, žene i bračne parove. Budući da Afganistanci žive u neizvjesnosti i ne znaju hoće li ih i kada protjerati natrag u Afganistan, ovo im je vrijeme dragocjeno. Daler navodi primjer.

„Imamo obitelj koja je otišla. Protjerani su natrag. Kršćani su. Dvije godine ili dulje dolazili su u crkvu. Sada su ponovno u Afganistanu i pokušavaju započeti život od nule.”

Rođaci ih pokušavaju podržati i pomoći im kako god mogu. Dok su živjeli u središnjoj Aziji, radili su i otac i majka i djeca, a u Afganistanu zarađuje samo otac. No u Afganistan se nisu vratili praznih ruku.

„Raduje nas to što su naučili moliti, pouzdati se u Boga, voditi duhovnu borbu. Naučili su mnogo toga. Pomagali smo im da rastu kao Kristovi učenici. Vidjeli smo velik rast prije nego što su otišli, prije nego što su protjerani. I jednostavno molimo za njih. Pouzdajemo se u Boga da će biti dobro. Da će biti zaštićeni.”

Molite za afganistanske vjernike

Molite za njihovu sigurnost.

Molite da se susreću s drugim kršćanima kako bi se međusobno hrabrili.

Molite da pronađu mjesto gdje se mogu okupljati na bogoslužje.

Molite da im ljudi budu naklonjeni kako bi mogli naći posao.

Molite za njihovo zdravlje i da Bog bdije nad njima.

Molite da u Afganistan dođe mir i da se čuje Božja poruka ljubavi za afganistanski narod, jer vjerujemo u Oca koji je ljubav. To je zanimljiva zamisao, ali mnogim Afganistancima strana.

Molite da Bog podigne još mladih vođa.

Molite da Bog mladima dade duha mudrosti i otkrivenja kako bi Ga osobno upoznali.

Molite za više prilika za financijsku potporu, za kampove za mlade i za djecu, jer smo vidjeli da su ti kampovi donijeli mnogo dobra.

Molite za potporu šire Crkve.

Molite za pomoć u osposobljavanju naših timova za slavljenje i u stvaranju pjesama.

Molite za ljude koji znaju pisati kršćanske knjige za djecu i mlade, kako bismo imali više knjiga i literature. To je osobito važno za one koji žive u zabačenim krajevima.