Turska

Kako izgleda progon

Progon u Türkiye često je potaknut shvaćanjem da biti Turčin znači biti musliman. Svatko tko otvoreno prakticira drugu vjeru, osobito ako prijeđe s islama, često se smatra nekim tko izdaje i sramoti svoju obitelj i svoju naciju. To dovodi do raširene diskriminacije. Obraćenici s islama ranjivi su na uznemiravanje, odbacivanje i prijetnje nasiljem, i od članova obitelji i od radikalnih islamskih skupina. Mnogi se osjećaju prisiljenima skrivati svoju vjeru i voditi dvostruki život. Međutim, drugi hrabro i otvoreno žive svoju vjeru, odražavajući raznolikost i unutar turske crkve i unutar turskog društva.

Općenito, kršćani imaju ograničen pristup državnom zaposlenju i mogu doživjeti diskriminaciju čak i u privatnom sektoru. U područjima s etničkim sukobima, povijesne kršćanske zajednice nalaze se između dvije strane i ponekad su prisiljene napustiti svoje pradomovine.

Što se promijenilo ove godine

Progon je ove godine u Türkiye blago porastao, ali situacija uglavnom ostaje ista.

Unatoč otvaranju nove sirijske pravoslavne crkve 2023. godine – prve otkako je uspostavljena Turska Republika – povijesne kršćanske crkve i dalje se smatraju „stranima“. Suočavaju se sa strogom državnom kontrolom nad osnovnim pitanjima kao što su izbor crkvenih vođa, pa čak i zatvaranje crkava.

Vlada pod predsjednikom Erdoğanom nastavila je gušiti oporbu od pokušaja puča 2016. godine. Ozbiljno je ograničila slobodu građana i medija te zatvarala novinare i političare. Ova stalna represija pojačala je pritisak na turske kršćane.

Dugotrajni sukob na jugoistoku Türkiye, ponajprije protiv separatističke skupine Kurdistanska radnička stranka (PKK), možda se mijenja. PKK je u svibnju objavio svoje raspuštanje, što bi moglo dovesti do političkog rješenja. Međutim, ta etnička napetost pojačala je pritisak na sirijske kršćane (sljedbenike istočnog kršćanstva koji koriste sirijski jezik), koji se često nalaze usred sukoba. Doživljavaju neprijateljstvo i pritisak od vlade i od kurdskih klanova koji ih potiskuju iz njihovih pradomovina.

Tko je najranjiviji na progon

Kršćanski obraćenici iz muslimanske sredine iz susjednih zemalja najranjiviji su. Suočavaju se s jakim pritiskom obitelji, zajednice i vlasti. Povijesne kršćanske crkve kao što su armenska, grčka pravoslavna i asirska crkva tretiraju se kao „strane“. Suočavaju se sa stalnim državnim nadzorom i pretjeranom birokracijom. Također trpe trajnu otimačinu zemlje i nasilje. Kršćani u unutrašnjosti suočavaju se s društvenim neprijateljstvom zbog strožih islamskih običaja tamo. Sve veći broj kršćanskih izbjeglica iz susjednih zemalja također se suočava s visokom razinom neprijateljstva.

Kako žene doživljavaju progon

Žene se u Türkiye mogu suočiti s rodno uvjetovanim obiteljskim nasiljem pa čak i ubojstvom. Žene koje prijeđu na kršćanstvo posebno su ranjive. Iako neke obraćenice mogu slobodno živjeti svoju novu vjeru, obraćenje se također može smatrati sramoćenjem obitelji. Ženama prijete kućni pritvor, premlaćivanje, seksualno zlostavljanje, uznemiravanje i odbacivanje. Neudane žene ili one koje financijski ovise o drugima u najvećoj su opasnosti, a mnoge mlade obraćenice skrivaju svoju vjeru kako ih ne bi izbacili iz doma ili kako ih se njihove obitelji ne bi odrekle. U toj kulturi časti i srama žrtve često pate u tišini.

Žene se također suočavaju s javnim pritiskom da se prilagode islamskom odijevanju i ponašanju.

Kako muškarci doživljavaju progon

Kršćanski muškarci u Türkiye suočavaju se s pritiskom da slijede islam, koji se smatra sastavnim dijelom turskog identiteta. To mnoge sprječava da otvoreno prakticiraju svoju vjeru. Veća je i vjerojatnost da će muškarci i dječaci biti uhićeni ili pritvoreni. Obraćenici na kršćanstvo često gube posao, obitelji ih odbacuju ili su prisiljeni pohađati džamije.

Tijekom vojne službe kršćanski vojnici često doživljavaju uznemiravanje i zlostavljanje te ne mogu otvoreno prakticirati svoju vjeru. Muški crkveni vođe mogu primati prijetnje smrću i biti izloženi zastrašivanju, dok raširena diskriminacija u svim dijelovima društva ograničava njihovu sposobnost zarađivanja za život, čineći njihove obitelji i zajednice financijski ranjivima.

Što Open Doors čini kako bi pomogao

Open Doors povremeno podupire kršćanske izbjeglice koje govore perzijski u Türkiye. To čini preko pouzdanih partnera koji pružaju obuku za pripremu na progon, resurse i praktičnu pomoć. Open Doors također potiče molitvenu podršku za vjernike u teškim situacijama i molitvu općenito za Türkiye.

Molite

Neki političari i vođe u Türkiye vjeruju da bi svi Turci trebali biti muslimani. Molite za omekšanje srca i da ljudi diljem zemlje vide Isusovu ljubav i nadu u životima kršćana.

Slavite Boga što toliko turskih vjernika može otvoreno bogoslužiti. Molite Ga da blagoslovi njihovo bogoslužje i osnaži ih da izvršavaju Veliko poslanje.

Kada muslimani u Türkiye prijeđu da bi slijedili Isusa, njihove obitelji i zajednice mogu ih odbaciti. Molite da ti vjernici pronađu osjećaj pripadnosti i nadu u Božjoj obitelji.

Gospodine Isuse, pred Tebe uzdižemo svoju braću i sestre u Türkiye. Molimo Te da im pomogneš svijetliti svjetlom svoje ljubavi u njihovim obiteljima i zajednicama, unatoč pritiscima s kojima se suočavaju. Molimo Te da blagosloviš njihove napore da dijele dobru vijest evanđelja. Molimo Te, donesi utjehu svakome tko je bio izopćen, odbačen ili uznemiravan zbog svoje vjere. Amen.