Nikaragva

Kako izgleda progonstvo

Kršćani u Nikaragvi sve se više ušutkavaju pod diktatorskom vladavinom supredsjednika Daniela Ortege i njegove supruge Rosario Murillo.

Vjernici koji podižu glas protiv vlade zbog pitanja poput kršenja ljudskih prava suočavaju se s nadzorom, zastrašivanjem i zatvaranjem. Neki se čak suočavaju s progonstvom i gubitkom državljanstva. Istovremeno, crkve i druge kršćanske institucije (npr. škole i dobrotvorne organizacije) smatraju se prijetnjom režimu. Oduzimana im je imovina, aktivnosti su im ometane i zabranjivane, a zgrade vandalski uništavane. Umjesto da ih se smatra vrijednim dijelom tkiva zemlje, mnogi kršćani promatraju se kao ‘destabilizirajući elementi’.

Ovo rastući gušenje kršćanskih sloboda seže u 2018. godinu, kada su diljem zemlje izbili prosvjedi protiv vlade. Situacija se pogoršala nakon izbora 2021. i ustavne reforme 2025. godine. Oboje je iskorišteno za zakonske promjene kojima se dodatno opravdava obračun s neistomišljenicima – a to uključuje i daljnje ušutkavanje crkve.

Što se promijenilo ove godine

Situacija u Nikaragvi malo se promijenila. Iako je zemlja pala za dva mjesta u odnosu na prošlogodišnji World Watch List, progonstvo ostaje teško. Vrlo vidljivi činovi represije i otvoreni sukob s nikaragvanskim kršćanima postali su rjeđi. Umjesto toga, režim je pojačao svakodnevni pritisak na kršćane koji odbijaju pokazati političku lojalnost. Vjernici – posebno pastori i crkveni vođe – sada se suočavaju sa sve jačim nadzorom, prijetnjama ograničavanja ili zatvaranja crkvenih aktivnosti i stalnim miješanjem u njihove službe. Kršćani se boje da bi javno istupanje moglo koštati njihovog pravnog statusa, mjesta bogoslužja ili čak mogućnosti da ostanu u zemlji.

Tko je najranjiviji na progonstvo

Kao najveća kršćanska denominacija u Nikaragvi, katolici su primarna meta režima. Svećenici se suočavaju sa zatvaranjem, progonstvom, kućnim pritvorom, zabranama putovanja i pravnim prijetnjama. No svatko tko progovori protiv vlade posebno je ranjiv, a to uključuje i kršćane iz drugih denominacija (npr. pentekostalce i baptiste). Neki se također suočavaju s pritiskom da pokažu političku lojalnost kako bi izbjegli daljnje posljedice.

Kako žene doživljavaju progonstvo

U siječnju 2025. policija je nasilno zaplijenila samostane i imovinu franjevačkih klarisa u Managui i Chinandegi, iseljavajući oko 30 redovnica čija sudbina ostaje nepoznata. Redovnice su se bavile obrazovnim i humanitarnim radom, što naglašava ranjivost žena uključenih u aktivnosti koje režim smatra prijetnjom. Postoje i izvješća o ženama koje trpe obiteljsko nasilje zbog svog sudjelovanja u crkvi.

Kako muškarci doživljavaju progonstvo

U Nikaragvi su crkveni vođe, koji su obično muškarci, među onima koje režim uzima na metu. Oni snose glavni teret progonstva koje može uključivati zatvaranje i izgnanstvo. To može prisiliti čitave obitelji na bijeg, lišavajući širu kršćansku zajednicu njihovih vođa.

Što Open Doors čini kako bi pomogao

Open Doors jača crkvu u Nikaragvi usred progonstva, kroz potporu za egzistenciju, pravnu pomoć, obuku za preživljavanje progonstva i brigu o vodstvu.

Molite se

Pastori u Nikaragvi mogu se suočiti s proizvoljnim uhićenjem i pritvorom. Molite se za ove vođe i njihove obitelji.

Zamolite Boga da zaštiti partnere organizacije Open Doors dok nastoje služiti i jačati nikaragvansku crkvu.

Molite se da crkvama pod nadzorom vlasti bude dano hrabrosti i mudrosti.

Nebeski Oče, daj našim sestrama i braći mudrost, hrabrost i zaštitu dok Te slijede u sve neprijateljskijem okruženju. Ohrabri one koji su pretrpjeli gubitak i bol zbog svoje vjere, skrbi za njih i iscijeli njihove rane. Omekšaj srca režima i dotakni srca onih koji nadziru kršćane. U ovim teškim vremenima, ojačaj svoju Crkvu u Nikaragvi i svijetli jasno kroz njih. Amen.