Sve što želimo je da ubijanja u Nigeriji i Africi prestanu – priča pastora Josiaha

Pastor Josiah izgubio je suprugu i tri sina u nasilju u sjevernoj Nigeriji. Kroz skrb za traumatizirane, molitvu i Božju milost, pronalazi iscjeljenje i hrabrost da nastavi služiti svojoj crkvi.

“Ovdje u ovom grobu nalaze se 22 osobe koje su ubijene. Svi su bili kršćani. Baš kao što su moja supruga i djeca ubijeni. Sve što želimo je da ubijanja kršćana u Nigeriji i Africi prestanu.”

U malom ruralnom selu u sjevernoj Nigeriji, pastor Josiah stoji zajedno sa svojom kćeri Salamom* na rubu masovne grobnice, gdje je upravo predvodio selo u času sjećanja na sve koje su izgubili. Masovna grobnica je jednostavna, na poljima na rubu sela, označena kamenjem položenim u obliku križa u sredini. Ovaj otac i kći znaju što ova zajednica osjeća. Izgubili su mnoge članove vlastite obitelji u istom nasilju – ekstremizmu koji trenutno opsjednutim drži dijelove podsaharske Afrike.

Mučenici

“Rowland je volio pjevati u crkvenom zboru. Bez obzira u koju bi crkvu otišao, pridružio bi im se i pjevao”, kaže Josiah, govoreći o jednom od svojih sinova dok pregledava dragocjene obiteljske fotografije.

“Jonathan nikad nije bio lijen, uvijek je bio aktivan i radio nešto. Bio je vrlo marljiv.

“Timothy je bio tiha osoba. Uvijek je bio smiren i snalažljiv.

“Ovo je moja najdraža fotografija moje supruge i mene zajedno, bila je to prva slika nas kao bračnog para.” Josiah zastaje, zagledavši se u fotografiju. Nakon duge stanke nastavlja: “Moja supruga bila je marljiva žena. Bila je gostoljubiva – nitko nije došao u kuću a da se ona nije pobrinula za njega. Bila je obzirna, do te mjere da mi je dopuštala da blistajem u javnosti dok se ona brinula za naš dom. Njezin duhovni život me ispunjavao ponosom. Njezina omiljena pjesma govorila je: ‘O Isuse, izvore mira i počinka. Tvoje ime mi je utjeha. Kakvu god patnju doživim na ovom svijetu, kakvo god zlo neprijatelj smislio, moje srce neće biti uznemireno. Jer nalazim počinak i sigurnost u tvome imenu.'”

Pastor Josiah zastaje i počinje plakati, sjećajući se svoje supruge Rebekah i njihovih triju sinova.

“Je li umrla?”

“28. studenoga 2022. probudio sam se na zvuk pucnjave koja je okruživala kuću. Prije nego što sam shvatio, preskočili su ogradu i ušli u naše dvorište. Kad je moja supruga čula pucnjeve, istrčala je u dnevni boravak. Tu je ustrijeljena.”

Pastor Josiah prepričava zastrašujuće događaje napada na njegovo ruralno poljoprivredno selo u nigerijskoj saveznoj državi Kaduna u sjevernoj Nigeriji. Napad je dio nemilosrdnog nasilja koje širom zemlje provode radikalizirani pripadnici etničke zajednice Fulani. Svake godine tisuće ljudi pogine u ovoj pobuni; otmice su također sve češće. Kršćani, posebno vjerski vođe poput pastora Josiaha, često su ranjive mete.

Pastor Josiah nastavlja: “Stalno sam čuo glasove na jeziku Fulana kako govore: ‘Otvorite vrata.’ Kad sam to učinio, zgrabili su me za ruke, svezali me, izveli van i položili na tlo. Moja dva sina već su bila tamo sa svezanim rukama. Moju najstariju kćer Salamu također su odveli s nama.

“Hodali smo cijelu noć i nismo stali sve do 7 ujutro kad smo stigli u njihov logor.”

“Dok su nas izvodili iz našeg dvorišta, mogao sam čuti Rebekah kako plače: ‘Umirem, umirem!’ Ali bio sam nemoćan; u tom trenutku nisam mogao ništa učiniti.

“Otmičari su nas odveli i počeli smo hodati prema šumi. Hodali smo cijelu noć i nismo stali sve do 7 ujutro kad smo stigli u njihov logor. Stalno sam mislio na Rebekah. Je li umrla? Je li još živa?”

“Slijediš Isusa. Gdje je On sad?”

“Vođa je izašao kad smo stigli i rekao im da ne tuku mene, pastora. Rekao sam im da neću bježati, s obzirom na to da su odveli i moju djecu”, kaže Josiah, prisjećajući se pojedinosti dana koji mu je zauvijek promijenio život. “Dok smo hodali, već sam bio odlučio da ću prihvatiti što god da dođe.

Obitelj je provela dva mjeseca i dva tjedna u zarobljeništvu, gdje su se suočavali sa značajnim izazovima: “Bilo je izuzetno hladno, imali smo malo hrane i pokupili smo bolesti. Ujutro su nam davali pogačice od graha unutar plastične boce i to je bilo sve, sve do otprilike 20 sati kad bi nam dali kukuruz s juhom. Rasuli bi to po podu kao da smo životinje. Pustio sam svoju djecu da jedu, a kad bi završili, ja bih pojeo ostatke. Svi muškarci bili su svezani, čak i kad smo spavali.

“U jednom trenutku, neki od zarobljenika nagovorili su moja dva sina da pokušaju pobjeći.” Kad su ekstremisti otkrili njihov plan, ponovno su ih svezali tako čvrsto da su im prekinuli cirkulaciju krvi u rukama. “Nakon tri sata, ruke jednog od mojih sinova bile su toliko natečene da nije mogao jesti. Morao sam ga hraniti i kupati jer nije mogao ništa sam učiniti.

Josiah i njegova obitelj u rukama svojih otmičara nisu doživjeli samo fizičko zlostavljanje i maltretiranje. “Otmičari su nam se rugali”, prisjeća se Josiah. “Rekli su: ‘Slijedite Isusa. Gdje je On sad?’ Rekli su da bismo im se trebali pridružiti i služiti Allahu.

“Svakog dana okupljali su djevojke da ih poučavaju Kuranu. Jednom su nam rekli da ćemo svi morati učiti Kuran, ali odlučio sam da ću odbiti – u mislima sam pomislio da kad dođe moj red da ga učim, moglo bi biti problema. Ali Bog je tako dobar, nisu nas dirali.

Bilo je jasno da su ekstremisti bili neprijateljski nastrojeni prema kršćanskoj vjeri. Čak i naznaka molitve mogla je značiti smrt. “U zarobljeništvu je među nama bilo i nekih muslimana. Kad bi došlo vrijeme za molitvu, njima su odvezivali ruke da idu moliti, ali nama kršćanima to nikad nije bilo dopušteno”, kaže pastor Josiah. “Jer su otmičari znali da sam pastor. Samo da sam sagnuo glavu, počeli bi govoriti: ‘Moli se!’ Uperili bi oružje u mene. Mogli smo se moliti samo u srcu. Čak i kad je jedan od kršćana umro, njegova obitelj je zamolila da se pomolim. Ali otmičari su to odbili.”

“Pitam Boga: ‘Zašto?'”

U siječnju su otmičari rekli pastoru Josiahu da šalju njegova dva sina po otkupninu za njihove živote.

“Dao sam sinovima svoj obrok toga dana i rekao im koga da potraže kad dođu kući da nam pomogne. Otmičari su ih odvezli na motociklima i otišli. To je bio posljednji put da sam vidio svoje sinove.

“Na dan kad smo moja kći i ja oslobođeni, rečeno mi je da je naša otkupnina plaćena zajedno s motociklom koji su otmičari zahtijevali. Ostavili su nas kraj ceste i odatle smo moja kći i ja krenuli pješice natrag prema selu. Moj brat nas je ugledao, bacio stvari koje je prevozio na motociklu i odvezao nas natrag.

“Pitao sam ga gdje su mi sinovi, ali rekao mi je da pričekam dok ne dođemo kući.

“Osjećao sam se kao da mi se svijet urušava, kao da sam sam s tom boli.”

“Toga dana mi je rečeno da su moji dječaci, Jonathan i Timothy, ubijeni od strane otmičara [kad su bili poslani po otkupninu].” A da to nije znao, upravo mjesto gdje je pastor Josiah pitao brata za sinove bilo je isto ono mjesto gdje su pronađena tijela dječaka.

U početku su pastor Josiah i Salama odvedeni u grad Kadunu na oporavak. No dok su bili tamo, primili su vijest da je Josiahov mlađi brat ubijen. Tuga se gomilala kako je jedan gubitak za drugim stizao, a u srpnju 2025. tragedija je ponovo pogodila obitelj. Još jedan Josiahov sin, Rowland, otet je i ubijen dok je dizao uzbunu zbog još jednog napada na njihovo selo.

Poput Joba u Bibliji, Josiah jadikuje: “Osjećao sam se kao da mi se svijet urušava, kao da sam sam s tom boli. Stalno sam mislio: ‘Zašto se sve ovo dogodilo meni?’ Kad se sjetim Rebekah i lijepog života koji smo imali zajedno, pitam Boga: ‘Zašto?'”

“Plakanje je postalo dio mene”

Josiah je mudar. Kao crkveni vođa, zna da su njegova pitanja dio procesa tugovanja. “Prirodno je da čovjek puno razmišlja kad se nešto ovako dogodi”, objašnjava. “I da propituje Boga, čak i kao propovjednik, zašto je dopustio da se to dogodi.”

Na svu sreću, partneri organizacije Open Doors stoje uz njega i njegovu kćer. Zahvaljujući vašim molitvama i podršci, omogućen im je pristup skrbi za traumu u centru za traumu u Nigeriji koji podržava Open Doors. Sa svećenikom Josiahom pojedinačne razgovore o traumi vodi Philip*, volonter i pružatelj skrbi za traumu. Svake godine u tom centru, pružatelji skrbi poput Philipa rade s tisućama kršćana koji su pretrpjeli nasilno progonstvo zbog svoje vjere, pomažući im da započnu emocionalno i duhovno iscjeljenje.

“Nakon što sam pobjegao, živio sam u ljutnji i mržnji. Htio sam se boriti protiv otmičara i osvetiti ono što su mi učinili. Bio sam traumatiziran.” Bilo što može biti okidač. “Ponekad mi srce još uvijek preskoči kad čujem glasan zvuk”, kaže.

Savjetodavna podrška koju je primio uvelike mu je pomogla.

“Ponekad mi srce još uvijek preskoči kad čujem glasan zvuk.”

“Da nisam došao na liječenje traume, loše misli bi mi zaposjele glavu”, dijeli Josiah, “ali nakon vremena provedenog u centru za traumu, osjećam se puno bolje i moje srce je sada na miru. Plakanje je postalo dio mene – to je najvažnije što sam odavde ponio – da plakanje pomaže osloboditi bol.”

Josiah detaljno opisuje svoje iskustvo iscjeljenja u centru za traumu:

“Kad sam došao ovamo, ljutnja se smanjila, ogorčenost se smanjila i primio sam slobodu. Pouke o opraštanju uistinu su me ojačale i razbile sve negativne namjere koje sam imao u glavi. Shvatio sam da je opraštanje gotovo nemoguće bez Boga – kad ne bi bilo Božje ljubavi i Duha Svetoga koji ti služi, ne možeš oprostiti.

“Ali opraštanje mi je pomoglo da se uvelike izliječim od ogorčenosti i mržnje, i oprostio sam im. Sada mogu normalno komunicirati s običnim Fulanima u svom selu jer nisu svi oni uključeni u ovo. A sada, kad vidim militantne Fulane, molim se da im Bog oprosti, da im pomogne otvoriti oči, jer način na koji ih đavao kontrolira, oni ne znaju što čine. Molim se da ih Bog privuče k sebi i učini ih ljudima koji propovijedaju evanđelje.”

Ono što je pastor Josiah naučio u centru za traumu sada prenosi drugima koji su također u boli. “Dolazak ovamo bio je kao obuka za moj rad. Pomoglo mi je da se s hrabrošću usredotočim na svoj rad – ojačalo me i ohrabrilo”, objašnjava. “Da nisam došao, ne bih imao snažnu volju da nastavim. Bio bih odustao jer sam bio slomljenog srca, bez nade. Mislio sam: ‘Je li ovako moja služba završava, u nevolji?’

“Ali razgovori s pastorom Philipom pomogli su mi da sagledam budućnost. Koristio sam pouke o opraštanju u situacijama s članovima svoje crkve i u propovijedanju, i sada ohrabrujem članove svoje crkve da kad netko prolazi kroz bol, treba mu dopustiti da tuguje umjesto da ga zaustavljaju, i ako netko plače, treba mu dopustiti da plače kako bi se mogao izliječiti od boli koju osjeća. Bog još ima stvari koje trebam učiniti, i ako prevladam ovu nevolju, Bog će me odvesti tamo kamo me vodi. Ali moramo ostati pripravni jer se napadi mogu ponoviti. Čak i ako sada dođu i odvedu me, ili ću poći s njima ili će učiniti najgore – to sam odlučio u svom srcu.”

“Ubijaju kršćane”

Nažalost, odlučnost pastora Josiaha nije pesimističan pogled, već stvarnost s kojom se on i tisuće drugih kršćana suočavaju u sjevernoj Nigeriji i drugim dijelovima podsaharske Afrike. Ciljano nasilje potresa temelje čitavih zajednica i ugrožava budućnost crkve u tim regijama. U 2025. godini ubijen je 4491 kršćanin zbog svoje vjere u podsaharskoj Africi – u prosjeku 12 vjernika dnevno, od čega devet u Nigeriji.

Pastor Josiah dijeli svoju perspektivu i iskustvo: “Napadi na kršćane su u porastu. Po mom mišljenju, napadaju nas zbog naše vjere. Ubijaju kršćane. Kad su me odveli, iz pitanja koja su otmičari postavljali bilo je jasno da su došli ciljano po mene. Spomenuli su doušnika koji im je rekao da me napadnu, a prije nego što se to dogodilo, čuo sam glasine. Netko je došao k meni i rekao: ‘Ovaj drugi pastor je ubijen; sada si ti jedini preostao da budeš ubijen.’ I jedna žena je došla k meni i rekla mi da odem – dvaput. Ali nisam htio bježati – u zajednici su još uvijek bila djeca i stariji.”

Vjeruje da su on i njegova obitelj odvedeni zbog otkupnine i zbog njihove vjere. “Tako se osjećam jer ti uzmu novac, nameću ti svoju vjeru i zabranjuju ti molitvu”, objašnjava. “Otmičari su mi rekli: ‘Iz tvojih ruku ćemo dobiti 50 milijuna naira (36.000 USD).’ Ali rekao sam im da nemam toliko novca.

“Kad zauzmu pastora, njihov mentalitet je da će crkva platiti za njegovo oslobođenje. Žele da ostanemo siromašni. Postoji jedno kršćansko selo koje su militanti preuzeli i pretvorili tamošnje ljude u robove. Do te mjere da zajednica ne može jesti bez da im militanti osiguraju hranu.

Odražavajući stavove tisućâ crkvenih vođa u podsaharskoj Africi, pastor Josiah naglašava hitnost molitve i djelovanja za budućnost crkve. “Trebamo moliti za vjernike zbog brojnih nevolja s kojima se suočavaju”, kaže. “Kršćani se nalaze u situacijama u kojima nemaju izbora, a ti događaji uzdrmaju vjeru vjernika. Jedan čovjek koji je bio otet s nama plakao je govoreći da će se odreći Krista, da će početi štovati Allaha.

“Neki bivaju ubijeni, dok drugi prolaze kroz patnju. Znam mnoge crkve u kojima se više ne održavaju bogoslužja jer su crkvene zgrade uništene. Oni čije su kuće uništene u napadima moraju otići i pokušati započeti život iznova negdje drugdje. Zbog toga su neka naša djeca otišla u gradove i skreću s puta. Zbog onoga što se događa, neki su zapali u siromaštvo i žene su ih napustile. Neki gube vjeru. A neki padaju u očaj kad dođe patnja – osjećaju se kao da je život gotov, da uopće nema nade.”

“Molitve vjernika izvele su me van”

Zahvaljujući Bogu i podupirateljima organizacije Open Doors, usred nasilja postoji nada za našu proganjanu obitelj u Nigeriji i širom regije.

Pastor Josiah kaže da ta podrška čini razliku u životima vjernika i dijeli svoju zahvalnost: “Moja braćo u Kristu, želim vam zahvaliti na pomoći koju ste pružili onima koji prolaze kroz progonstvo i nevolje. Veliko vam hvala. Vidimo vaše poruke, vidimo promjene i Božju silu u obliku vaših molitava i pomoći na mnoge načine. Sretan sam zbog onoga što činite.”

Ima posebnu poruku za sve koji su se molili i nastavljaju se moliti za podsaharsku Afriku: “Oni koji se mole, nemojte misliti da se vaše molitve ne osjećaju – osjećaju se. Kroz njih sam shvatio ljubav vjernika. Molitve dopiru svugdje. Jer sam kroz molitvu uspio pobjeći iz šume. Gledao sam đavla oči u oči, ali molitve vjernika su me izvukle. Postoji sila u molitvi. Zato molim i preklinjem da nastavite podupirati svojim molitvama i pomoći.”

A potreba za praktičnom podrškom, uključujući skrb za traumatizirane koju su on i njegova kći primili, i dalje traje. “Još uvijek ima mnogo ljudi koji su prošli kroz takve situacije i trebaju pomoć”, kaže Josiah. “Nekima treba hrana ili sklonište. Nekima školarina za njihovu djecu. A neke ljude treba pozvati i ojačati Duhom Svetim.

“Za one koji nemaju nade u životu, potrebno je liječenje traume. Za one koji još uvijek nose ogorčenost i neoprost zbog onoga što se dogodilo, oni će primiti pomoć kroz ovaj program, kao što sam ja primio pomoć.”

Umnoženi učinak

Pastor Josiah ima ideju kako to ostvariti u svojoj zajednici. Zamolio je svog djelatnika za skrb o traumatiziranim, Philipa, da posjeti njegovo selo kako bi mu pomogao pronaći načine pružanja skrbi za traumatizirane mnogima u njegovoj zajednici koji su također traumatizirani nasiljem i nesigurnošću. Na taj način, skrb koju pastor Josiah prima bit će umnožena u njegovoj zajednici i pomoći u iscjeljenju mnogih drugih kojima je potrebna podrška.

Ali pastor Josiah razumije da takvo umnožavanje neće biti lako. Zna da dokle god vodi crkvu, ostaje meta. Moli nas za molitve: “U šumi sam se već osjećao kao da je za mene gotovo, pa kad sam izašao iz zarobljeništva, osjećao sam da Bog sa mnom još nije završio. Božjom milošću još sam živ. Amajlije me neće zaštititi, oružje me neće spasiti. Bog je taj koji me štiti.

“Budući da sam pastor, moguće je da opet postanem žrtva, jer selo u kojem sada pastoriram također je izloženo napadima. Molite se da mi Bog dade snagu da ispunim obećanja koja sam dao, za djelo evanđelja. Držao sam se Božje Riječi otkad sam izašao iz otmice i dao sam zakletvu da ću nastaviti propovijedati Riječ Božju. Ali trebam molitve kako bih ispunio Božji poziv na svom životu. Molim vas, molite se da moja obitelj stoji uz mene i da završim u pobjedi.”

Molite se

Molimo vas, molite se za pastora Josiaha i crkvu u podsaharskoj Africi

Molite za zaštitu od daljnjih napada za pastora Josiaha, njegovu obitelj i njegovu crkvu.

Molite da osjete Božju utjehu i blizinu dok nastavljaju tugovati i zarastati. Molite da se sjete Božjeg obećanja – da je On “blizu onima slomljena srca” – na posebne dane poput rođendana, obljetnica i blagdana.

Molite za mudrost za pastora Josiaha dok ono što je naučio o skrbi za traumatizirane prenosi svojoj crkvi i drugima koji su traumatizirani nasiljem.

Molite za Philipa, djelatnika za skrb o traumatiziranim pastora Josiaha, dok putuje u Josiahovo selo. Zamolite Boga da čuva Philipa i da mu pokaže naznake kako će ga Bog upotrijebiti da donese iscjeljenje i umnoži Njegovo Kraljevstvo.

Molite za sve djelatnike za skrb o traumatiziranim u centru Shalom. Molite za njihovu dobrobit i ustrajnost dok slušaju teške priče poput one pastora Josiaha i odgovaraju sa suosjećanjem.

Molite za kršćane u podsaharskoj Africi koji toliko riskiraju da bi slijedili Isusa. Molite da još mnogo više ljudi može dobiti skrb za traumatizirane kao što je to dobio pastor Josiah.

Molite da se svijet nastavi buditi, brinuti i poduzimati mjere protiv ovog trajnog nasilja i nepravde.

Molite da ćemo mi, kao Kristovo Tijelo, poslušati poziv pastora Josiaha da se molimo za našu braću i sestre koji slijede Isusa bez obzira na sve.

*Imena su promijenjena iz sigurnosnih razloga