Kako zaista izgleda služba među Sjevernokorejcima

Brat Sung-Eun* tih je čovjek. Neki bi ga opisali kao povučenoga. Drugi bi rekli da se lako stopi s mnoštvom. No u njegovu poslu to su dobre osobine.

Brat Sung-Eun suradnik je Open Doorsa na terenu i radi sa Sjevernokorejcima u jednoj obližnjoj zemlji – njegov je posao toliko opasan da vam ne možemo reći gdje točno. Za njega je 90 % posla proći kroz dan neprimijećeno.

No to je sve teže. Mjesto na kojem služi ima najnapredniji sustav nadzora stanovništva na svijetu, a Sjeverna Koreja i dalje šalje agente da se ubace u svaku mrežu koja bi mogla pomagati prebjezima.

Nedavno su ti agenti ušli u trag jednom članu Sung-Eunova tima. Opasnost da bude ozlijeđen, otet ili ubijen bila je tolika da se morao skriti. „Bilo je to napeto razdoblje za sve nas”, kaže Sung-Eun. „Ali iskusili smo i Božju providnost. On je već bio pripremio put za bijeg i sigurnu kuću. Obitelj našega brata nije mogla odmah poći za njim, ali Bog je zaštitio i njihov dom. Poslije su ponovno bili na okupu, a brat je mogao nastaviti rad u drugom kraju.”

Pouka? „Naučilo me da je Bogu duboko stalo do ovoga djela i da s ljubavlju štiti one koji Mu služe”, kaže Sung-Eun. „On je već bio osigurao ono što nam je trebalo. Mnogo smo puta svjedočili kako Bog rješava situacije koje se ljudskim sredstvima ne mogu riješiti.”

Kako zadobiti povjerenje na opasnim mjestima

Sung-Eun jednostavno odgovara na pitanje koja je svrha njegova rada: „Naša je služba usmjerena na Sjevernokorejce koji su daleko od kuće i trebaju pomoć”, objašnjava. „Surađujući s njima, tražimo ljude u takvom položaju i dogovaramo diskretne susrete na kojima im možemo navijestiti evanđelje. Onima koji su u krizi pružamo sklonište u sigurnim kućama i praktičnu pomoć za svakodnevne potrebe. S vremenom ta skrb preraste u iskrene odnose i mnogi ljudi koje susrećemo prihvate vjeru. Neki se od njih na kraju vrate kući i ponesu tu vjeru sa sobom.”

Jedna od riječi koje je upotrijebio ključna je za njegovu službu: „diskretno”. To znači susresti se s nekim tako da to nikad ne izgleda sumnjivo. On i ostali suradnici na terenu moraju se što više stopiti s okolinom. „Sjevernokorejci su sumnjičavi prema gotovo svima”, kaže. „Što im je netko bliži po podrijetlu, to će mu prije vjerovati. Zato je presudno raditi preko mještana, jer se Sjevernokorejac tada osjeća opuštenije. Ipak, susreti su uvijek kratki. Čak i kad smo izgradili povjerenje, i dalje je moguće da nas netko promatra. Zato moramo biti oprezni. Nadzor je sve stroži, a progon kršćana sve žešći, i ljudi koji obavljaju ovaj posao stavljaju život na kocku.”

„Sjevernokorejci su sumnjičavi prema gotovo svima.”

Čak i uz sve te mjere opreza postoji granica onoga što Sung-Eun može učiniti – radi vlastite sigurnosti, ali i radi sigurnosti ljudi kojima nastoji pomoći.

„Koliko god čeznuli naviještati evanđelje i pružiti ljudima ruku pomoći, često jednostavno ne možemo postupiti kako bismo htjeli, i to nas obeshrabruje i opterećuje”, objašnjava. „Ali to nisu prepreke koje se mogu svladati samo ljudskim naporom i zato ova služba više od ičega ovisi o snazi molitve.”

„Možda sam prvi i posljednji kršćanin kojega će ta osoba ikada susresti”

Molitva je potrebna u svakom trenutku i pri svakom susretu – ali osobito tijekom samih sastanaka. Namjerno su kratki, a o njima ovisi sve.

„Svaki put kad imamo priliku susresti nekoga Sjevernokorejca, poduzimamo dodatne mjere opreza, jer bi ga taj susret mogao stajati života ako se ikad otkrije”, kaže Sung-Eun. „Mogu ga poslati u logor za političke zatvorenike, najgore mjesto na kojem itko na ovom svijetu može završiti. Zato su ti susreti samo za ljude kojima je pomoć očajnički potrebna i obično su vrlo kratki. Suradnik na terenu uvijek mora biti spreman jasno navijestiti evanđelje u vrlo kratkom vremenu. A nikad ne znamo hoćemo li tu osobu imati priliku ponovno susresti, pa evanđelje naviještamo svjesni da bi svaki susret mogao biti posljednji.”

Nema ničega drugog osim Isusa Krista.

Riječi brata Andrewa – „Božjega krijumčara” i osnivača Open Doorsa – vrijede i u takvim slučajevima: „Nemamo drugog izbora nego naviještati evanđelje s ovom mišlju na umu: ‚Možda sam prvi i posljednji kršćanin kojega će ta osoba ikada u životu susresti.’”

„Kad svakom susretu pristupite na taj način”, objašnjava Sung-Eun, „postaje sasvim jasno što morate navijestiti. Nema ničega drugog osim Isusa Krista.”

Gotovo nijedan Sjevernokorejac ne dolazi sa željom da čuje ono što on i ostali suradnici na terenu toliko žele navijestiti. „Isprva su obično vrlo oprezni i vidi se da su došli nevoljko, samo zato što im treba naša pomoć”, kaže Sung-Eun. „Većina ih dolazi jer im je potrebna materijalna pomoć i osjećaju da nemaju drugog izbora. No kad evanđelje naviještamo s jasnom svrhom, čini se da i oni tu svrhu osjete.

„Nešto se dogodi kad se osjećaj hitnosti u našim srcima susretne s njihovim. Susreli smo mnoge koji kao da se pitaju: ‚Zašto je ovom čovjeku toliko stalo da mi nešto kaže?’ Znaju biti suzdržani, a ponekad nas i odbijaju. No s vremenom počinjemo primjećivati da Božja riječ pronalazi put do njihovih srdaca. Kad počnu ozbiljno slušati i razumijevati ono što čuju, osjeti se kako se ozračje mijenja.”

Riječi Svetoga pisma koje ga vode u radu

Dva biblijska odlomka Sung-Eun nosi sa sobom na svaki susret. Prvi mu pomaže da svoj svakodnevni rad vidi u pravom svjetlu.

„Mislim na Iv 21: ‚Pasi ovce moje!’ Ja tim ljudima pomažem, ali oni u konačnici nisu moje ovce”, kaže. „Oni su Gospodnje ovce. On ih povjerava nama i djeluje po nama. Zato na susret mogu ići s pouzdanjem da će sam Gospodin omogućiti da se susretnemo.”

Drugi je ozbiljniji i otkriva nešto neočekivano o ljudima koji sjede nasuprot njemu. „Drugi redak koji nastojim prenijeti jest Heb 9,27: ‚I kao što je ljudima određeno jedanput umrijeti, a potom sud.’ Većina ljudi nikad ne postane ravnodušna prema smrti”, napominje. „Ljudi koje susrećem žive u uvjerenju da si ne smiju dopustiti da umru – ne zato što se boje za vlastiti život, nego zato što ih duboko brine što bi bilo s njihovim obiteljima kad njih ne bi bilo. Otišli su od kuće zbog svojih obitelji i osjećaju se odgovornima da na bilo koji način pribave sredstva za one koje su ostavili. Zato s njima razgovaram o smrti i naviještam im evanđelje.”

Bog sije sjeme i jednoga će dana ono donijeti rod.

Budući da svaki susret prije nego što se održi mora biti provjeren i potvrđen, sam trenutak kad se napokon dogodi ima posebnu težinu. „Ne možemo se jednostavno susresti s bilo kojim Sjevernokorejcem s kojim bismo htjeli, jer susret može ugroziti ne samo njih nego i naše suradnike na terenu”, kaže Sung-Eun. „Zato najprije sve provjerimo. Upravo je zato trenutak kad se doista susretnemo uvijek ispunjen dubokim osjećajima i zahvalnošću. Razmišljamo o tome kako je ta dragocjena osoba, muškarac ili žena, mogla proživjeti cijeli život i umrijeti a da nikad ne čuje evanđelje, zbog represivnog sustava i ideologije svoje zemlje. A Bog ju je ipak izabrao i dao joj ovu priliku. U tim trenucima osjećam da Bog djeluje i govori po meni. Uvijek mi je čast biti dio toga i svjedočiti takvim trenucima Božjega djelovanja.”

Jedan od takvih trenutaka bilo je krštenje. „Jednom sam imao priliku krstiti dvoje mladih Sjevernokorejaca”, prisjeća se Sung-Eun. „Cijelo sam vrijeme snažno osjećao Božju prisutnost. Prošli su obuku i proučavali Bibliju kako bi poslije ono što su naučili prenijeli svojim obiteljima. Predali su život Isusu. Taj mi je susret dao nadu da će se Kraljevstvo Božje širiti po mladima poput njih. U toj jalovoj zemlji tame Bog sije sjeme i jednoga će dana ono donijeti rod.

„Zemlja se čini mračnom i beznadnom”, dodaje, „ali Bog priprema ljude poput Rute i Boaza, koji su u Njegovim očima poput blistavih dragulja. Na tome sam silno zahvalan. I nije riječ samo o njih dvoje. Mnogi drugi tajni vjernici proučavaju Božju riječ s odlukom: ako me uhvate, neka me uhvate. Ako umrem, neka umrem.”

Kako možete moliti

Sung-Eun i sam nosi rizike, i nisu svi dramatični. Neki su administrativni i nikad ne nestaju. „Već je samo živjeti i ostati na terenu opasno i rizično”, kaže. „Vidio sam kako Bog uređuje stvari oko moje vize, ali to pitanje još treba riješiti.”

A ima i poruku za vas. „Prvo, sjetite se, molim vas, da su oni naša braća i sestre u Kristu”, kaže Sung-Eun. „Mi smo jedno tijelo u Gospodinu. Pozvani smo moliti za njih, skrbiti o njima i s ljubavlju ih prigrliti. I sjetite se, molim vas, da te priče o progonu nisu daleke ni izmišljene. To što ih ne vidimo vlastitim očima ne znači da ne postoje. Tajna Crkva postoji, a postoje i vjernici. Kad čujemo za njihov progon, ako mi koji imamo istu vjeru u Isusa ne stanemo uz njih, tko će?

„Situacija se može činiti toliko dalekom od života u slobodnom svijetu da djeluje gotovo nestvarno. Ali to je njihova stvarnost i mnogo je gora nego što većina nas zamišlja. Progon iz dana u dan postaje sve žešći.”

To je njihova stvarnost i mnogo je gora nego što većina nas zamišlja.

To je i razlog zašto jedan članak može ispričati samo dio priče. „Mnogo je priča koje ne možemo ispričati jer je možda u pitanju nečiji život”, kaže Sung-Eun. „Ponekad moramo promijeniti pojedinosti i ne možemo navesti prava imena ni mjesta. Ali sjetite se, molim vas, da je to ono što upravo sada proživljavaju naša braća i sestre koji potajno slijede Krista. Zato su im naša stalna podrška i molitva toliko potrebne. Zahvaljujući vašim molitvama i podršci oni mogu ostati vjerni i reći o Isusu barem još jednu riječ. Želim iskoristiti ovu priliku da vam od srca zahvalim. Svojim molitvama i podrškom pomažete ih zaštititi i sačuvati im život.”

A kako možete moliti za samoga Sung-Euna? „Vaše molitve osjećam iz trenutka u trenutak”, kaže. „Znamo da iza nas stoje ljudi koji vjerno mole za nas i podupiru nas. U svakoj opasnoj situaciji vidjeli smo kako nam Bog otvara izlaz, vraća zdravlje i štiti našu službu. Svaki put iznova zadivljeni smo koliko vjerno molite za nas.

„Bog djeluje po ljudima”, nastavlja. „Ali nije lako naći iskrene i vjerne ljude koji će svoj život posvetiti ovoj službi. Znamo da je Bog pripremio ljude koji će raditi s nama. Molite da Bog podigne dobre i vjerne radnike koji će se posvetiti ovoj službi i da nas poveže s radnicima koje je već pripremio, kako bismo mogli služiti još većem broju tajnih vjernika.

Bog djeluje po ljudima.

„I molite da Gospodin naše partnere i suradnike sigurno drži u Svojim rukama, da ih štiti i omogući da se ovaj rad odvija sigurno. Molite da tim na terenu, obitelj Open Doorsa i svi koji diljem svijeta mole i daruju za ovaj rad budu jednodušni i da zajedno u Bogu tvore prekrasan sklad. Nadam se da će se još mnogo ljudi okupiti da moli za progonjenu Crkvu.”

*Ime je promijenjeno iz sigurnosnih razloga.