Hrabar odgovor u Zaljevu
Kad je kršćanska udovica hrabro rekla „ne” i zbog toga završila u zatvoru, zagovaranje je njoj i njezinu djetetu postalo slamka spasa.
Kad je kršćanska udovica hrabro rekla „ne” i zbog toga završila u zatvoru, zagovaranje je njoj i njezinu djetetu postalo slamka spasa.
Žena, udovica, neudana, majka i kršćanka. Ondje gdje Mariam* živi, u regiji Zaljeva (njezino pravo ime i zemlju ne možemo navesti kako bismo zaštitili njezin identitet), spol, bračni status, imovinsko stanje, zemljopisni položaj – i kršćanska vjera – čine ovu samohranu majku u tridesetima i njezino malo dijete lakom metom za iskorištavanje.
Prije nekoliko mjeseci njezin je nadređeni na poslu uvidio priliku i jasno rekao što traži: da se odrekne kršćanske vjere i uda za njega.
No Mariam je ostala postojana i odbila ga, potpuno svjesna da će njezino „ne” skupo platiti ona, a vjerojatno i njezino dijete.
Nije se prevarila.
Lažno optužena
Već za nekoliko tjedana stigla je „kazna”. Odbijeni nadređeni proširio je glasinu da je Mariam oskvrnula Kur’an, svetu knjigu muslimana. Prema strogim zakonima te zemlje o bogohuli, za to se djelo može izreći smrtna kazna ili doživotni zatvor.
Optužba nije bila istinita, ali ondje gdje Mariam živi sama istina malo štiti.
Čak i bez osuđujuće presude, onome tko je optužen za bogohulu često prijete zatvor, isključenje iz zajednice i stalna opasnost od rulje koja pravdu uzima u svoje ruke. Za žene – osobito one iz vjerskih manjina – opasnost je još veća.
Dan kad su došli
Onoga dana kad je policija došla po Mariam, prva joj je misao bila dijete. Tko će se brinuti za njega?
Uhićena je i odvedena u pritvor, gdje je ostala nekoliko mjeseci dok je njezin slučaj sporo napredovao kroz pravosudni sustav. Dijete je ostalo na brizi šire obitelji. Mariam nije imala pojma kad će mu se – i hoće li se uopće – vratiti.
„Nikad se nisam najviše bojala za sebe”, kaže Mariam. „Uvijek sam se bojala za svoje dijete. Stalno sam mislila: Što će biti s njim ako se ne vratim? Tko će zaštititi moje dijete i moju obitelj?”
Mariam nije prva udovica i samohrana majka u ovoj regiji koja se suočila s takvom optužbom. Hana*, lokalna partnerica Open Doorsa koja izravno radi s progonjenim i ugroženim kršćanskim zajednicama, objašnjava da žene ovdje redovito otimaju, lažno optužuju ili ih pritiskom tjeraju u prisilne brakove.
„Udovice su osobito izložene zlostavljanju muškaraca na položajima moći”, kaže. „Neke nestanu, a da ih nijedan zakon ne zaštiti. Druge ušutkaju prijetnjama.”
Optužbe za bogohulu obitelji često ostavljaju izložene i osamljene. Sudski postupci sporo napreduju, a javnost se može okrenuti nasilju mnogo prije nego što se donese ikakva presuda. Mariam je svaki dan u pritvoru donosio nova pitanja i sve veću sumnju da će se ikad vratiti kući.
Molitva koja nadilazi zatvorske zidove
Dok je Mariam bila u pritvoru, vijest o njoj stigla je do kršćanskih zajednica povezanih u skupine za čitanje Biblije. Te se male skupine redovito okupljaju kako bi zajedno čitale Sveto pismo i molile za vjernike u nevolji.
Kad se saznalo za Mariamin slučaj, odaziv je bio trenutačan i usklađen. Molitvene nakane proslijeđene su dalje i u dogovoreno vrijeme sve su skupine za čitanje Biblije istodobno molile za nju. Iako je bila izolirana, nije bila zaboravljena.
Molitvena mreža nije zamijenila pravnu pomoć, ali je održavala nadu – i u Mariam i u onima koji su joj nastojali pomoći.
Pravna pomoć, zagovaranje i rijedak preokret
Kad je Mariamina priča stigla do Open Doorsa, naš tim za zagovaranje brzo je reagirao. Kršćanski odvjetnici, uz potporu Open Doorsa, preuzeli su Mariamin slučaj i zastupali je na sudu. U sredini u kojoj lažne optužbe često nitko ne osporava, njihova je uloga bila presudna.
Na prvom ročištu sudac je zatražio dodatne dokaze u vezi s lažnom optužbom. Tužiteljstvo ih nije moglo podastrijeti i Mariam je puštena uz jamčevinu. Iako je postupak još otvoren, njezino puštanje na slobodu neuobičajen je i važan pomak.
No za kršćanke poput Mariam izlazak na slobodu ne znači i sigurnost.
Život u skrivanju
Kad je izašla iz zatvora, Mariam se htjela samo vratiti kući i svom djetetu. No to nije bilo moguće. Opasnost je bila prevelika – ne samo za nju i njezina sina nego i za druge žene i djecu u široj obitelji. Prijetnje nisu prestale. Nije nestala ni opasnost od odmazde.
Partneri Open Doorsa za zagovaranje ponovno su stali uz Mariam i njezinu obitelj. Ona i dijete preseljeni su u sigurno sklonište. Iako je na sigurnom, život je i dalje težak. Svakodnevicu obilježava oprez. Rijetko izlazi i neprestano pazi na sve oko sebe.
„Stalno se osvrćem i pažljivo promišljam svaki korak”, kaže. „Čak se i sada bojim da me netko prati.”
Život u skrivanju nosi svoje terete. Neizvjesnost ne prestaje, a kao što možete zamisliti, psihičke posljedice zatvora i neprestanog straha teško je pritišću.
Kad se užas susretne s nadom
Mariam ni u snu ne nalazi mnogo mira. Otkad je bila u pritvoru, muče je noćne more koje se vraćaju. „Noću sam se budila prestravljena”, kaže. „Posvuda sam vidjela opasnost, i u snovima.”
Trauma uhićenja, mjeseci odvojenosti od djeteta, svijest da prijetnje nisu nestale – sve to izranja u tami.
Ipak, Mariam opisuje i trenutke koji su joj pomogli da izdrži.
„Ponekad bih nakon noćne more usnula kako s djetetom hodam po otvorenom prostoru punom svjetla”, objašnjava. „Kao da mi je Bog govorio da ćemo biti sigurni.”
Vjera nije uklonila strah. Ali dala je Mariam snagu da ide dalje, dan po dan. Noćne more i dalje dolaze. Dolaze i snovi puni svjetla. Ona nosi i jedno i drugo.
Zašto je zagovaranje važno
Mariamina priča pokazuje koliko zagovaranje može učiniti. Zahvaljujući pravnoj obrani kršćanskih odvjetnika može osporiti lažnu optužbu. Savjetovanjem dobiva emocionalnu i psihološku potporu. Pomoć pri preseljenju štiti njezin život – i život njezina djeteta.
„Bez te pomoći ne znam gdje bismo bili”, kaže Mariam. „Još bih bila iza rešetaka, a moje dijete ne bi bilo sigurno.”
Zagovaranje ne uklanja opasnost, ali mijenja ishod. Ono jamči da ugroženi vjernici ne ostanu prepušteni sami sebi kad ih netko optuži. Pruža zaštitu ondje gdje je strah nekoć neometano vladao.
Mariamin slučaj još je u tijeku. Opasnost nije prošla. A žene poput nje i dalje su posebno ugrožene. Pravna obrana, sigurno sklonište i trajno zagovaranje prijeko su potrebni.
„Slučajeve poput Mariamina viđamo prečesto”, kaže Hana. „Bez trajne pravne potpore, sigurnog smještaja i usklađenog zagovaranja većina se obitelji s tim opasnostima suočava posve sama. Naš rad spašava živote, ali potrebe daleko nadilaze ono što trenutačno možemo. Svaki mjesec čujemo za nove slučajeve do kojih još ne možemo doprijeti.”
Danas je Mariam živa. Ponovno je sa sinom. Dok čeka svoj dan na sudu, nije sama.
No mnogi su drugi još uvijek sami.
Hoćete li se pridružiti molitvenom pokretu koji je Mariam davao snagu u njezinim najmračnijim danima? Molite za one koji su još u pritvoru, za obitelji koje se skrivaju, za odvjetnike koji brane lažno optužene i za žene koje pod pritiskom tjeraju da se odreknu vjere. I udružite se s Open Doorsom kako biste podržali pravnu obranu, siguran smještaj i trajno savjetovanje za vjernike poput Mariam.
*Imena su promijenjena iz sigurnosnih razloga.
